[ Generalna ] 16 Septembar, 2012 15:32
Srednja škola je više ustanova koja te uči životu, a manje predmetima. Kako? Pa, ne radi ona to namerno, niti joj je to zadatak. Ne radi to uprava škole, niti osoblje. Ne radiš ni ti sam to. Pa, ko radi? Ljudi oko tebe. Počneš. Prvaci, svi slatki, mali, nasmejani i pomalo izgubljeni. Neki stvarno, u potpunosti, a neki, poput mačke bačene sa velike visine se odmah, od prvog dana, dočekaju na noge. A ti to ne shvataš. Okružen si svima-dobrima i lošima, neobojenima i premazanima svim mogućim bojama sunčevog spektra. E, oni su ti koji te uče, da ne veruješ-ne nikome, ali ne baš i svakome. I onda ti je potreban neko kome možeš da se isprazniš i ko će ti dati iskren savet. I ti njemu. I tako stičeš iskustvo. Prvo plačeš, jecaš. Onda samo plačeš. Posle se histerično smeješ. Dođe i trenutak kad ne osećaš ništa. E tada znaš da si prevaren, ali hej! I iskustan. Hvala, srednja školo!
[ Generalna ] 14 Septembar, 2012 22:53

Jednom. Drugi put. Treći. Peti. Taj trenutak kad prestaneš da brojiš. Promene. Plač. Svaki dan. Pauze u mislima. "U kamenu ništa ljudsko, u ljudima sve kameno", reče Selimović. Nisam razumela.  Bar ne do sada. 

Ono kad te lažu, a ti znaš istinu. Priznaj, reci, oprostiću. Možda neću zaboraviti, ali potrudiću se da oprostim. Ali ne ovako. Ovo nije bila kap, ovo je bilo bure vode koje je nasuto u mali dečiji bazen. I prelilo je. Moralo je. Zar te nije sram, ti, dvolična, trolična, n-tolična spodobo? Uvek svima praviš probleme i uspevaš da se izvučeš. Da, citiraću te: "kompleksi!" To puca iz tebe, lutko. Nije dovoljan smeh da sakrije tvoj strah, nije dovoljan zagljaj da spere ljagu sa tebe. Sada sam u tom trenutku kada reči, poput snežne lavine, kotrljaju se i postaju veće i veće. Lavina me nosi. Ipak, izvlačim se ispod hrpe snega i nastavljam, ali se ne osvrćem. 

[ Generalna ] 14 Septembar, 2012 22:40
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.